Da li smo slobodni ?

Dobrodošli na moj blog

18.06.2013.

Paulo Coelho

Prije ili kasnije gorcina ce nestati, neko koga je sudbina stavila na tvoj put, najzad ce doci s naramkom srece i sve ce biti kako treba. Bice tako, iako se ti u ovom trenutku osjecas ocajno i mislis da lazem.

26.06.2012.

Ljudi su najgori virus u svemiru!

Natječaj koji je otvorio britanski Telegraph o porukama koje bi ljudi odaslali u svemir našoj braći vanzemaljcima, pokazao je neke šokantne rezultate... Naime natječaj je otvoren kako bi se obilježila 50-godišnjica programa SETI (potrage za izvanzemaljskom inteligencijom). Pretpostavljalo se kako će poruke biti inteligentne i duhovnog karaktera - o međuzvjezdanom miru i ljubavi. Međutim tako nije bilo. Poruke oslikavaju planet Zemlju kao prilično mizerno mjesto za život puno bola, pa nije ni čudo, ako su nas vanzemaljci pronašli da su se brzo vratili svojim udaljenim zvijezdama. S druge strane, pokazuju kolektivnu svijest i opću apatiju čovječanstva. Donosimo vam samo neke od mnoštva prijedloga. ˝Molim vas terminirajte nas odmah, nemajte milosti. Mi smo zla bića od kojih se morate obraniti˝, napisao je jedan ogorčeni gospodin iz savezne države Indiane. ˝Bježite što dalje od ovog planeta. Čovječanstvo samo želi iskoristiti i uništiti. Isto će učiniti i vama. Ljudi su najgori virus u svemiru. Upozoreni ste˝, poruka je Pamele sa Sicilije. Slično razmišlja i Nick iz Calnea. ˝Ako ste nas ikako pronašli, ne smetajte, jer ćemo vas vjerojatno pokušati uništiti, ili još gore ukrasti vašu tehnologiju i izvršiti invaziju na vaš planet. Budite pozdravljeni.˝ ˝Pokušavamo pronaći smisao naših bijednih života, a možda nam vi možete pomoći. Brzo nam se javite˝, dodaje Stacey iz Calgaryja. Na nju se nadovezuje Gary iz Dagenhama uz dozu humora: ˝Oprostite što vam smetamo, no uništili smo svoj planet, pa ako biste bili ljubazni i dopustili nam da živimo s vama? Imamo i pivo.˝ Čak i oni koji su vidjeli dobro u čovječanstvu, željeli su upozoriti vanzemljce na jedan element. ˝Bez obzira na to što su naše vlade uništile ovaj planet, mi obični ljudi nismo takvi i duboko žalimo˝, stoji u poruci Joshue iz Kalifornije. Muchale s Havaja upozorava: ˝Sačuvajte svoju vrstu, bježite od nas. Mi imamo političare!˝ Religija je također bila popularna tema. ˝Ako potvrdite da svemir nije stvorio Bog, to će odgovoriti na mnoga pitanja ovdje na Zemlji˝, napisao je Dennis iz Londona. Nije nedostajalo ni onih duhovitih i ciničnih. Thomas iz Abu Dhabija kaže: ˝Moja namjera kontaktiranja bila je da vas zamolim oko pomoći transfera 5 milijuna dolara u neku sigurnu banku na vašem planetu.˝ Chris iz Brisbanea dodaje: ˝Moji bezobrizni susjedi imaju naviku cijelonoćnih tuluma i vrlo su netolerantni. Molim vas dođite i odvedite ih što dalje. Siguran sam da će vam poslužiti kao dobar materijal za proučavanje i eksperimente.˝

15.06.2012.

Borba protiv ega

Čitavo ljudsko nastojanje tijekom fizičkog života se svodi na pokušaj da ostvarimo sreću, neprestano pokušavamo svoj svakodnevnicu ispuniti sadržajima kako bismo popunili prazninu koju ”po defaultu” svi osjećamo unutar sebe, htjeli mi to priznati ili ne. Unutarnja praznina nas, nažalost, uvijek iznova pritšće i često tjera da nedostatak zadovoljstva i unutarnjeg mira pokušamo kompenzirati vanjskim stvarima. Utočišta ega su manje više ista: tv, hrana, sex, izlasci, radoholizam, shoping. Sva navedena sredstva nas samo nakratko eutaniziraju i zavaravaju. To je ukratko rečeno, autodestruktivno ponašanje. Nije pogubno poput ovisnosti o drogi, ali ne nudi trajno zadovoljstvo, nego samo gomila frustracije i gura probleme pod tepih. Do pravog osjećaja unutarnjeg mira se dolazi jedino usmjeravanjem pažnje na ljude oko sebe. Jedini pravi put oslobođenje ličnosti iz mreže matrix-a je služenje drugome. Ne moramo se pretvoriti u majku Terezu ili i postavljati preteške zadatke pred sebe ako se postavimo na taj put. Treba krenuti od malih stvari. Zapitajte svoju Dušu gdje možete biti korisni, pogledajte oko sebe, svoj kvart, krug prijatelja, poznanika, kolega na poslu, pogledajte oči tih ljudi i uočit ćete da su svi pritisnuti nekakvim problemima, nismo to samo mi. Naši problemi nam se često čine najvećima, pa od njih ne primjećujemo probleme drugih, koji su jednako teško, a često i gori od naših. Posvetite se nečemu ili nekome kome je pomoć potrebna, pomolite se za tu osobu, molitva čuda čini kad je iskrena i mijenja osobu za koju se moli. Ruski bioenergetičar Lazarev je naveo takav primjer u knjizi Dijagnostika karme. Vaš život će samo onda dobiti smisao kad budete živjeli za nešto ili nekoga, jer je služenje drugome utkano u život Duše, dok je egocentričan život sušta suprotnost, negacija Duše, neutaživa glad za materijalnim stvarima. Ako se usudite krenuti putem pomaganja drugima, gdje na prvo mjesto u svom životu stavljate svog prijatelja ili poznanika, praznina u vašem životu će početi iščezavati. Imajte ovo uvijek na umu: kada pomažete drugima, rješavate i vlastite probleme, odnosno oni se rješavaju sami od sebe, onako usputno, jer tko pruža pomoć, taj je i dobiva odozgo. Više niste preokupirani sami sobom, da date smisao svom postojanju, taj smisao se rodio onoga trenutka kad ste se opredjelili za služenje bližnjima. Sjetite se da je znak beskonačnosti horizontalno položena osmica, energija kruži u jednom zatvorenom krugu, a taj krug je čitava kreacija, konkretno, na našoj planeti čovječanstvo. U tom krugu energija protječe kroz jednu točku i nastavlja prema drugim točkama na putanju, pa se opet vraća prvoj. Božanska ljubav koja može protjecati kroz našu srčanu čakru ako se otvorimo utjecaju Duše će se kroz život služenja izlijevati na sve točke unutar kružnice i strujiti opet natrag k nama, ali uvećana i ojačana. To je život unutar Boga, i onaj pravi život koji se skrivenom u tom centru zelene boje unutar nas koji će se očitovati postepeno kako budemo napredovali na putu oslobođenja. Ne postoji veća radost od one kad vidimo da smo uspjeli nekome pomoći na bilo koji način, molitvom, financijski ili razgovorom. Tek onda se čovjek osjeća živim i dobiva gorivo da raste u svom duhovnom potencijalu. Opet treba biti oprezan na ometanja od strane ega i sila tame koja će nas uvijek iznova pokušati omalovažiti i potkopavati naše pokušaje da nadiđemo sebe. Čuvajte svoj um i ne obazirite se na napade, njih će uvijek biti, svaki napor stvara otpor, trudite se ostati ravnodušni i idite za svojim poslom. Svaka naša unutarnja misao je reakcija izazvana strahom jer smo se usudili promijeniti način života. Demoni mrze čovjeka i likuju nad njim kad mu uspiju usaditi u mozak mentalitet grešnika, žrtve ili program samoprijezira. Tu se gubi životna energija koja nam svakodnevno stoji na raspolaganju. Neki od nas su manje, a neki više imuni na ovakve napade, samo želim skrenuti pažnju na njih, kako bismo ih uvijek bili svjesni prepoznati i odstraniti. Svaka bitka je kao prva bitka uma, tu morate imati dovoljno hrabrosti da se prebacite na modus intuitivnog življenja. Bog vam je u srce usadio plan i darove i ne trebate nikakva odobrenja, nikakvo argumentiranje i potvrđivanje vaše misije od strane uma, on je tu da vam služi kao alat, a ne kao izvor straha s pitanjima koja konstantno rotiraju: A mogu li ja to? Jesam li dovoljno dobar? Što će drugi misliti? Pa ipak ja nemam toliko snage ni ljubavi da se posvetim tome… Bacite laprdanje uma u vjetar i bacite se posao. Svaki dan je nova prilika da poboljšamo sebe i razbijamo matriks straha i udovoljavanja prohtjevima koji su poput bačve bez dna. Nedavno sam na jednom forumu nevezanom za duhovnost u potpisu jedne osobe pročitao odličan citat, izvor nije citiran, a glasi ovako: Učinit ćete sebi veliku uslugu ako svaki dan svog života budete živjeli kao da vam je posljednji. Ako krenete s takvim stavom, odmah ćete se baciti na stvari koji su zaista važne za oslobođenje naših Duša i za planetu, svi ostali problemi postat će drugorazredni. (pruzeto sa portalsvijesti.com)

14.06.2012.

21. 12. 2012. Kraj vremena ili astronomski fenomen

Naime, 21. 12. 2012. je datum kada će se ravnina Sunčevog sustava izjednačiti s ravninom Mliječne staze, a prema nekim astronomskim istraživanjima istovremeno će još dvije galaksije biti poravnate s našom. U teorijama geofizičara spominju se i radikalne promjene elektromagnetskog polja Zemlje, pa čak i zamjena polova. Tog datuma završava i drevni kalendar Maya pa su ga mnogi katastrofičari spremno prihvatili kao ‘kraj svijeta’. No, nema razloga za paniku. Prema vjerovanju Maya, riječ je o početku šestog doba u ukupnom ciklusu od 26.000 godina. Maye su imale vrlo precizan kalendar i nisu imale linearan nego spiralan koncept vremena, a poravnavanje koje će se dogoditi 2012. godine doživljavali su kao spajanje s utrobom ‘Velike majke’. Naime, prema njihovoj percepciji, svaki je svemirski objekt bio živ. Kako je opisano, ulazak u to doba obilježit će odbacivanje tehnologije, vremena i novca, ulazak u petu dimenziju, galaktička sinhronizacija s ostatkom Univerzuma, pojava novog sunca u našem sustavu i promjena ljudske DNK. Majanski Šesti svijet zapravo je prazan i bez uvjetovanosti te ovisi isključivo o kreatorima nove civilizacije. Prema njihovom kalendaru, trenutačno se nalazimo između Petog i Šestog svijeta, u dobu Apokalipse, u kojem ljudi individualno i kolektivno doživljavaju velike promjene. Apokalipsa o kojoj se govori u spisima Maya označena je kao ‘otkrivanje skrivenoga’. Mnogi poklonici ezoterije u 2012. vide početak svojevrsnog ‘Neba na zemlji’, velikog skoka u svijesti čovječanstva, koji će zauvijek transformirati ljudsku civilizaciju. Zanimljivo, neki teoretičari naftne krize predviđaju njezinu kulminaciju upravo oko 2012. godine, a sve su bučniji i glasovi koji pozivaju na korjenite promjene za spas planeta.

05.06.2012.

da li smo rodjeni u pogresno vrijeme ?

Gdje zivimo, zasto smo na ovom svijetu, koja je svrha zivota? Znali ko odgovor!? Sa ovim svijetom nesto nije u redu, osjecam u sebi. Previse je ratova previse je podijela, previse je zla. Tonemo sve dublje i dublje u tamu, gdje je svijetlo. Ljudi nisu vise ljudi, postali su olicenje zla. Kakav je ovo svijet gdje se velica bogatstvo, slavi glupost, ismijava pametan i od njega se pravi najveca budala. Bavimo se nebitnim stvarima, stvarima koje su nametnute od drustva i koje ubijaju iskonskog covijeka. Nametnuli su nam vjeru, naciju, podijele.Ma jebes drustvo ono ide stazama patnje, bola, tuge. Ja necu da mrzim hrvata, srbina, odbijam to, ja hocu da budem covijek. Ja hocu da volim, ja hocu da se smijem, ja zelim zivot. A mozda sam samo rodjen u pogresno vrijeme.....

30.05.2012.

Mudre izreke Exora Trixta

Čovijek ili društvo koje ismijava pamet a slavi glupost, nema svijetlu ni kvalitetnu budučnost. Samo jedna mudra izreka može ti promijeniti život i učiniti te boljim, a na ovome svijetu ima ih mnogo. Biti čovjekom gledajući druge ljude oko sebe jadan je osjećaj. Biti nešto više od toga, san je svakog normalnog čovjeka . Biti sigurniji da si bliži Bogu ostvaruju samo rijetki svojim radom, žrtvom i djelima. Ljudi vole čuti ono što im se sviđa, a ne ono što doista jest. Posljedica toga je laž. Najlakše je ljudima reći ono što im se sviđa, to stvarno može svatko, a reći im istinu za to treba imati hrabrosti. Istina je najveći strah za one, koji su činili pogrešno. Svi mi nešto prodajemo, ali rijetko tko prodaje istinu. Jedina pravda koja se zaslužuje i dobiva ovdje na zemlji ispravnim načinom života je život vječni , sve ostalo je popratni sadržaj za koji si se sposoban izboriti. Život na zemlji je škola za učenje o vječnosti, nažalost samo rijetki tu školu završe sa odličnim. Sanjati, a ne ostvariti svoje snove isto je kao svaku noć leći u krevet i spavati da bi se odmorio. Ljudi ne vole loše ljude , ali rijetko tko se trudi ne biti ono što ne voli. Nema veće kazne za čovjeka nego imati osjećaje, ali to je jedina stvar koja me čini čovječnijim od drugih . Ljudi se dijele na dobre i loše , na glupe i pametne , na muškarce i žene, a sve ostalo su gluposti koje nam drugi nameću. Najveći problem je što živimo životom kao da živimo vječno i uopće ne razmišljamo o tome da smo smrtni. Glupo je kad čovjek bez pokrića misli da je netko, još je gluplje ako i to ne učini, tad se ni malo ne cijeni. Savršenstvo je da svoj teret nosiš na najbolji mogući način tako da nikome ne naudiš s njim. Svi mi želimo nešto duhovno i materijalno imati za sebe, ali ako to želiš pod svaku cijenu ne birajući sredstva da do toga dođeš, tada imaš samo iluziju. Ljubav ubija ego, pitanje je samo koliko je ta ljubav kod nekoga jaka da ga ubije. U ljubavi smo svi mi jedni drugima samo posuđeni i privremeni. Neki te posude i dobiju na prijevaru, drugi te imaju privremeno i zadržavaju na temelju laži zbog vlastitog interesa i egoizma , drugi nisu jedan za drugoga stvoreni, ali rijetki doista jedan drugome pripadaju, a to treba zaslužiti i postiže se samo istinom, vjerom i radom. Najveći vrhunac uloženog truda razmišljanja o nečemu, jednog prosječnog mladića je kako zavesti ženu. Najgore je vjerovati da imaš sigurnost, a ne poduzimati ništa da je zadržiš. Činiti ono što može svatko u istoj situaciji nije uspjeh, već splet sretnih okolnosti. Nema veće gluposti od čovjeka koji može razmišljati, a ne razmišlja. Ljudskoj gluposti nema granica, jer je lijenost ta koja te čini glupim. Što je glupost , posljedica lijenosti i lakšeg izbora. Zar netko misli da je glupo razmišljati kad spoznaš istinu o kojoj nisi razmišljao, a mogao si je razmišljajući spriječiti, tada ju je možda kasno ispraviti. Oni koji drugima čine loše zbog sebe doista su glupi, jer ne znaju da ne vole život i da ne vole sebe. Bitku dobivaju samo oni koji doista vjeruju da bitku mogu dobiti, ali i pritom treba pripaziti da ta vjera nije pogrešna. Žao mi je što ovaj svijet dijelim sa onima koji sebe smatraju ljudima, no drago mi je što tu i tamo negdje postoji čovjek i za njega se vrijedi boriti. Onaj koji druge gleda kao predmet , ne shvaća da samim time i sam postaje predmet. Jer smo građeni od istog sadržaja. Vlastiti užitak traje kratko, a tuđe razočaranje tobom traje dugo, stoga pazi u čemu uživaš, jer ćeš imati neprijatelja puno. Oslanjajući se na to da će Bog kazniti one koji su činili loše tebi i drugima, a da ti nisi poduzeo ništa, nije pravo koje zaslužuješ tražiti. Pogrešna vjera je samo ona koja čini dobro tebi, a loše drugima. Zlo je oblik nerazvijenosti, neznanja, lijenosti i ne razmišljanja. Sigurnost se postiže dobrotom, zlo stvara nesigurnost. Ako postoji najteži posao koji čovjek može raditi, to je onda razmišljanje o smislu života. To je posao u kojem većina odustaje. Ne možeš budalama zabraniti da ne budu budale, ali se zato možeš pobrinuti da tebi i drugima ne čine gluposti. Kako ćeš to učiniti odgovore na to pitanje moraš sam pronaći, te pri tome moraš paziti da i sam ne napraviš gluposti. Realnost nam je onakva kakvu prihvaćamo; oni koji se tješe realnošću ne usuđuju se boriti za bolje. Mnogi ljudi su kukavice, ali dok god to prihvaćaju to će i biti. Ne vjerujem u anđele, ali vjerujem u ljude koji to svojim djelima postaju. Ljubav se ne dobiva na brzinu bilo skime i pod svaku cijenu. Bolje nemati nikoga nego sto pogrešnih. Religija je ispravna ako ima vjernike, a ne članstvo. Kada materijalnim želimo dobiti ono duhovno, tada dobijemo samo privide, ožiljke i strahove. Razmišljamo o tome kada nam netko učini nešto loše i to nas boli, ali ne razmišljamo o tome kada mi to činimo drugima, a to je sebičnost. Svaka budala može napraviti dijete, ali malo tko je sposoban odgojiti ga u čovjeka. Budale su povlašteni u ljubavi, ali su ograničeni i ne znaju što je ljubav; oni koji znaju su zakinuti jer im je teško naći onoga koji zna. Ako nam se u životu desi nešto loše, a mi to isto činimo drugima, onda nam se unaprijed s opravdanjem to i desilo jer smo zaslužili. To je test o kojem ne razmišlja onaj koji uzvraća. Ako na ovome svijetu nema pravde tad je stvori u sebi i budi primjer, ako možeš stvori je za druge. Ljudi pogrešno misle da biti dobar znači biti glup i naivan , glupo je biti loš jer gubiš sigurnost, glupo je i naivno ne razmišljati o tome da se ne zaštitiš od tuđe gluposti. Čovjek nije savršeno biće, ali trebaš težiti tome. Onoliko koliko se trudiš i uspiješ u tome, čini te boljim i savršenijim od drugih. Naišao sam na mnogo ”mudraca”, koji pametno zbore, no sva njihova mudrost ostaje samo na tome. Svaki mudrac zna što je točno htio reći , no naći prave riječi kojima bi to objasnio drugima je genijalnost i umijeće, sve ostalo je vjera i nada u tuđu sposobnost da to odgonetne. Svatko može citirati nečiju životnu mudrost, no malo tko ju je sposoban živjeti. Da li si ti samo jedan licemjer koji pokušava nekoga zadiviti, ili je doista živiš. Teško je dobrom čovjeku biti loš, kao što je lošem teško biti dobar, ali sve se može naučiti. Svijet je nepošteno mjesto i zato treba igrati nepošteno. Dok tako mi razmišljamo i činimo svijet je prema nama nepošten. Dozvoliti pozitivnim osjećajima da upravljaju tobom najveća je hrabrost, a ne ludost; mnogi ne znaju što ona donose ako se pravilno usmjere. Živim život vrijedan življenja, kreiram, stvaram, proizvodim, dajem i ne uzimam, jer onaj koji je potrošač koji samo uzima a ništa ne daje; i sam je potrošan. Takav ne treba ni čovjeku a kamoli Bogu. Znanje daje blagoslov, ali nudi i usamljenost, zato svaki mudar čovjek daje svoje znanje.

23.05.2012.

Piše: David Icke

Ljudi mi govore da ne mogu razumjeti zašto govorim da moramo voljeti one koji nas nastoje kontrolirati i produžiti ljudsku patnju. Ali ljubav je Jednota i zato je ljubav ravnoteža svih stvari. Mržnja potječe od iluzije podijeljenosti. Mržnja nije suprotan pol u odnosu na ljubav, zato što je ljubav Jednota, a Jednota nije polarna. Ako mrzimo one koji uzrokuju kaos, držimo sami sebe u iluziji i, stoga, pod kontrolom onih koje mrzimo. To je još jedna omča. Manipulatori su puni mržnje i straha; želimo li im se pridružiti?? Voljeti nekoga ne znači stajati po strani i puštati ga da nameće svoju volju vama i drugima. Ljubav se zalaže za ono što smatra ispravnim, bez obzira na izazove ih zastrašivanja. Moguće je razotkriti što se zbiva i izmijeniti tu stvarnost bez mržnje prema onima koji su u to uključeni. Neizbježno je tako postupati, j e r smo u suprotnom isti kao ono što tvrdimo da ne volimo. Stalno to vidimo kad se zavaravamo da metode koje osuđujemo kad ih koriste drugi sami možemo opravdano koristiti zato što pokušavamo činiti «dobro». Ono što smatramo ispravnim ne možemo postići radeći ono za što znamo da je pogrešno. Friedrich Nietzsche ovako je to objasnio: «Onaj tko se bori protiv čudovišta trebao bi paziti da i sam ne postane čudovište. A ako dugo zurite u ponor, ponor također zuri u vas.» Koliko često smo svjedoci da se oni koji se suprotstavljaju «zlu» pretvaraju u odraz onih koje osuđuju? Pogledajte političku ljevicu i desnicu, koje su najbolji primjer. Ekstremna ljevica mrzi ekstremnu desnicu i obrnuto. Ipak, one su isto, kako po shvaćanjima, tako i po metodama. Mržnja, ogorčenje i potreba za osvetom rak su duše. Kada osjećamo te emocije, tko je žrtva? Mi. Predmet naših osjećaja možda uživa kao nikad, nesvjestan onoga što osjećamo prema njemu, dok se mi kuhamo u našem vlastitom sosu od proključalog bijesa, na štetu radosti i ljubavi. Mržnja i ogorčenje, uz strah, najgori su oblik samozlostavljanja. Vrijeme je da ih odbacimo i prozremo ih kao iluzije kakve jesu. Ne trebamo se boriti protiv Iluminata već promijeniti stvarnost u kojoj oni postoje. Znanstvenik i filozof Buckminster Fuller rekao je: «Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim.»

21.05.2012.

Ptice Nebeske by VELIMIR GAŠPARIĆ

Želimo vam reći i usaditi u vas znanje da ste zaštićeni, da se nad vama bdije svaki dan bez vaše svjesnosti o tome. K tome vi sebe osjećate kao žrtve, kao krivci, kao nemoćni pijuni. Doista samo nesvjesni istine u koju ste posađeni svojom voljom i odlukama. Niste vi kažnjeni, vi ste educirani. I vaša djeca htjeti će biti educirana, a ne samo štićena. Golema je ljubav i snaga u vašim srcima, a strahovita potreba da ih se odbacuje. Od čega proizlazi vaš strah? Od čega svaka laž proizlazi? Iz potrebe da budete i zavrijedite nečije tuđe poštovanje i odobrenje. Svoje kolege i subraću stavili ste za svoju porotu – svaki dan izlazite u vlastite sudnice; u vaše ulice, vaše tramvaje, vaše urede, sobe i stanove. To su zrcala i staklene površine vaših kupaonica, zgrada i gradova. Nema ljubavi gdje vladaju takvi sudovi, jer u strahu vladaju zakoni boli, zakoni samozaštite, zakoni tvrdoga sna. Spustite sa svojih ramena torbe koje nosite. Čije su to torbe zapravo? Je li prtljaga da vam pomogne na vašem putovanju ili samo kako bi imali nešto za tegliti dok šetate po novim mjestima, novim gradovima, novim pejsažima. Shvatite, mnogo ste patili. U redu je. To je tako i tamo na Zemlji je tako – to ne treba mijenjati. Kiša je pala, more ju je progutalo, vjetar je puhao. Ne bojte se. Ne postoji sila iznad vaše ljubavi! – samo one koje su ispod nje a dali ste im vlast. Vaša ljubav isto može patiti, ali njena patnja jede samu sebe u davanju i služenju. Ne stavljajte nikome toliku moć u usta, nad vama. Nitko ne zna bolje od ljubavi u vama. Zašto ste se svezali u roblje? Zašto birate patiti onda kada je sve sa vama? Mi smo vjetar u vašim jedrima, zašto ih ne podignete?! Kao svezani čamci trulite u vlastitoj luci – podignite velika jedra koja nosite u grudima. Ima i većih stvari od vaše patnje i potpalublja. Oceani. Luke. Svemiri. Bog vas ne krivi. Učitelji vas ne krive. Krive vas jedino oni koji su i sami sebi krivi. A to ste vi. Vi koji ste sami sebi krivi. Ima li kraja vašoj prošlosti, vašim dugovima, vašim krivnjama? Ima li im kraja? Koliko je dugačko to uže kojime ste zavezali svoj čamac? Zašto se ne otisnete? Glasove lučana kojih se plašite čuti ćete tek nekoliko desetaka metara, nakon toga… samo zvuke oceana. Našli ste se na mjestu koje iziskuje mnogo. Katkada je poput plivanja u ljepilu; no uvijek možete plutati onda kad je najteže. I mi smo tu da vas nosimo. Niti ne znate što se događa iznad vas, niti oko vas. Jedete sami sebe teškim zalogajima, strahujete u svojoj krivnji. Predodžbe svetosti umjesto da vas podižu one vas još i posrame. Pustite ih neka bdiju u vama, ne morate ih imitirati. Pustite ih neka budu. A mi čekamo, čekamo, čekamo; mi ne mislimo požurivati vašu bol, ona je vaše vlasništvo. Vi ste je zakupili, vi sa njome raspolažete. Kako ste ju investirali? Je li u snagu, suosjećanje, razumijevanje koje vam je priuštila? Vi jeste najdovoljnije dobri. Vi ste dovoljno dobri. Vi ste dovoljno sveti. Vi ste dovoljno Bog. Vi ste dovoljni i više nego dovoljni. Vi ste sreća u mraku, a mrak je rastureno svjetlo koje uvijek ide natrag k svijetlu. Mi vas volimo, štitimo. Vi ste nas poslali, ne mi vas. Zajedno smo. Probudite vašu vrijednost i vašu postojanost, vaš mir i vašu ljubav. Usporite vaše otkucaje srca i vaša srca će se ubrzati. Nikada nećete biti odbačeni, jer ne možete odbaciti sebe. Naša krila mogu nositi svemire na svojim perima, vaše mjesto je uvijek ovdje, u nama, osigurano i čisto. Uvijek. Ne bojte se, jer vi ležite na njima i kad god naslonite umornu glavu dolje – na njima ležite. Svijetlost je u vama i oko vas. Odvažite se jedan korak, jedan smijer – mi ćemo vam prostrti stazu za trčanje. No korak je vaš. Korak je vaš. Zrno hrabrosti vam treba da osvojite svoje srce natrag, jer prodali ste ga brzo, lako i jeftino sebi u najam. Ono pripada nama, vašoj prirodi. Vjerujete li u Boga i besmrtnost – vi koji ste vjernici? U kakvog Boga i u kakvu besmrtnost vjerujete i kakvi strahovi potječu iz njih? Kakve visine ste doživjeli, spustili se s njih i opet ih zatrli putevima prošlosti koji žive jedino u vama. Zatražite iskreno stotinu puta hrabrosti, poniznosti, volje za služenjem – ostvarit ćete želje Boga, one su vaše želje. I bit će vam dano. Mi smo sa vama.

13.05.2012.

Kada sam zaista poceo voljeti sebe...

Misli koje je za svoj 70. rođendan, 16. siječnja 1959. godine, Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu., Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem POŠTOVANJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem ZRELOST. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem SAMOPOUZDANJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti svoje vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST. Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao "zdravi egoizam", ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI. Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE događa. Tako živim svakoga dana i zovem to ISPUNJENJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA. Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki

12.05.2012.

Anthoniy de Mello

Ono što ću vam sada reći može zvučati pompozno, ali istinito je. Ovo što sada slijedi mogli bi biti najvažniji trenuci vašeg života. Ako to shvatite, otkrit ćete tajnu buđenja. Bit ćete zauvijek sretni. Nikada više nećete biti nesretni. Ništa vas više neće moći povrijediti. Zaista ništa. To je kao kada crnu boju bacite u zrak; zrak ostaje nezaprljan. Ostat ćete u miru. Ima ljudi koji su to postigli – ono što ja zovem biti čovjek. To nije onaj besmisao kad ste kao marioneta, kada vas bacaju amo-tamo dopuštajući da događaji i drugi ljudi diktiraju kako ćete se osjećati. Vi se tako i osjećate i kažete da ste ranjivi. Ha! Ja kažem da ste marioneta. Želite li, dakle, biti marioneta? Netko pritisne gumb i vi ste dolje – sviđa li vam se to? Ali ako odbijete poistovjetiti se s bilo kojom od tih etiketa, većina vaših briga će nestati. Kasnije ćemo govoriti o strahu od bolesti i smrti, ali najčešće se bojite što će se dogoditi s vašom karijerom. Neki sitni poduzetnik, pedesetogodišnjak, pijucka pivo u nekom baru i govori: “Pogledajte moje nekadašnje kolege iz razreda, svi su oni uspjeli.” Idiot! Što misli kada kaže: “Uspjeli su”? Njihova imena pojavljuju se u novinama. Nazivate li to uspjehom? Jedan je generalni direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, netko drugi postao je ovo ili ono. Majmuni, svi skupa. Tko određuje što znači biti uspješan? To glupo društvo! Glavni zadatak društva je da društvo ostavlja bolesnim. Čim prije to shvatite, bolje za vas. Svi su oni bolesni. Poremećeni su i ludi. Postanete ravnatelj ludnice i ponosni ste na to iako to ništa ne znači. Biti predsjednik neke korporacije nema nikakve veze s uspjehom u životu. Imati puno novaca nema nikakve veze s uspjehom u životu. Bit ćete uspješni ako se probudite! Tada se nikome nećete morati ispričavati, nikome nećete morati ništa objašnjavati, neće vas biti briga što drugi misle ili govore o vama. Nemate briga, sretni ste. To je ono što ja nazivam uspjehom. Imati dobar posao, ili biti slavan, ili na dobrom glasu nema apsolutno nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Nikakve! To je potpuno nevažno. Sve ono što zaista brine našeg poduzetnika je što će njegova djeca misliti o njemu, što će njegova žena misliti o njemu. Trebao je postati slavan. Naše društvo i kultura nam time pune glavu dan i noć. Ljudi koji su uspjeli! Što su uspjeli?! Uspjeli su napraviti budale od sebe zato što su se iscrpili ne bi li stekli nešto što je bezvrijedno. Prestrašeni su i zbunjeni, marionete su kao i drugi. Gledajte ih kako se kočopere po pozornici. Gledajte ih kako se uzrujavaju ako imaju mrlju na košulji. Nazivate li to uspjehom? Podvrgnuti su kontroli i toliko su izmanipulirani. To su nesretni i jadni ljudi. Ne uživaju u životu. Stalno su napeti i tjeskobni. Nazivate li to čovječnim? I znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: poistovjećuju se s nekom etiketom. Poistovjećuju “ja” sa svojim novcem, ili svojim poslom, ili svojim pozivom. U tome je njihova pogreška. Jeste li čuli o onom odvjetniku koji je dobio račun od vodoinstalatera? Rekao je vodoinstalateru: “Hej, zaračunali ste mi dvjesto dolara po satu. Ja toliko ne zarađujem kao odvjetnik.” Vodoinstalater mu je rekao: “Ni ja nisam toliko zarađivao kao odvjetnik!” Mogli biste biti vodoinstalater, ili odvjetnik, ili poduzetnik, ili svećenik, ali to ne utječe na onaj bitni “ja”. To na vas ne utječe. Ako sutra promijenim svoj poziv, to je isto kao da sam promijenio odjeću. To ne utječe na mene. Jeste li vi vaša odjeća? Jeste li vi vaše ime? Jeste vi vaš poziv? Prestanite se poistovjećivati s time. Te stvari dolaze i odlaze. Kada to zaista shvatite, nikakva kritika neće utjecati na vas. Ni laskanje, ni pohvale neće utjecati na vas. Kada vam netko kaže: “Velik ste čovjek”, što vam govori? Govori o “pripadajućem”, a ne o “ja”. “Ja” nije ni velik ni mali. “Ja” nije ni uspješan ni neuspješan, nije ni jedna od tih etiketa. Te stvari dolaze i odlaze. Ovise o kriterijima koje postavlja društvo. Ovise o vašoj uvjetovanosti. Ovise o raspoloženju osobe koja upravo priča s vama. To nema nikakve veze s “ja”. “Ja” nije ni jedna od tih etiketa. “Pripadajuće” je obično sebično, glupo, djetinjasto – jako velika budala. I zato, kada kažete: “Ti si jedna budala.” ne govorite mi ništa novo jer mi je to već godinama poznato. Zašto se poistovjećujete s njime? Glupo! To nije “ja”, to je “pripadajuće.” Želite li biti sretni? Neprekidna sreća je neuzrokovana. Prava sreća je neuzrokovana. Vi me ne možete učiniti sretnim. Vi niste moja sreća. Pitajte probuđenu osobu: “Zašto ste sretni”, i reći će vam: “Zašto ne?” Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjećivanja sa svakakvim etiketama! Nije važno znati tko je “ja” ili što je “ja”. Nikada to nećete uspjeti saznati. Za to nema riječi. Važno je odbaciti etikete. Kako japanski zen majstori kažu: “Ne traži istinu, samo odbaci svoja mišljenja.” Odbacite svoje teorije; nemojte tražiti istinu. Istina nije nešto što se treba tražiti. Shvatit ćete ako prestanete biti svojeglavi. Nešto se slično događa ovdje. Shvatit ćete to ako odbacite svoje etikete. Što podrazumijevam pod etiketama? Etikete su sve ono što upotrebljavate, osim možda “ljudsko biće”. Ja sam ljudsko biće. Priznajem da time nisam rekao jako puno, ali kada kažete: “Ja sam uspješan”, to je ludo. Uspjeh nije dio “ja”. Uspjeh je nešto što dolazi i odlazi, danas može biti tu, a sutra ga više nema. To nije “ja”. Kad ste rekli: “Uspio sam”, bili ste u krivu, nestali ste u tami. Poistovjetili ste se s uspjehom. Isto je kada kažete: “nisam uspio”, “pravnik”, “poduzetnik.” Znate li što će se dogoditi s vama ako se poistovjećujete sa stvarima? Prilijepit ćete se na njih, brinut ćete se da te stvari slučajno ne propadnu, i tada počinjete patiti. Na to sam mislio kad sam vam ranije rekao: “Ako patite, onda spavate.” Želite li čuti koji je znak da spavate? Evo ga: patite. Patnja je znak da nemate dodir s istinom. Patnja vam omogućava da otvorite oči za istinu, da možete shvatiti da je u vama nešto lažno, isto kao što vam je i tjelesnu bol dana da biste mogli znati da ste bolesni ili ozlijeđeni. Patnja ukazuje na to da je negdje u vama prisutna himba. Patnja se javlja kada ste u sukobu sa stvarnošću; kada se vaše hinjenje sukobljava s istinom, onda patite. Inače nema patnje.


Stariji postovi

<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30